„Brat, otac i majka ne postoje u međunarodnoj politici“: Održana tribina RAT I „BRAT”, povodom ruske agresije na Ukrajinu


Beograd, 14. jul 2022.

 

U beogradskom Dorćol Platzu večeras je održana tribina RAT I „BRAT“, na kojoj su učesnici razgovarali o ruskoj agresiji na Ukrajinu.

Tribina je održana u organizaciji Novog Optimizma i Inicijative mladih za ljudska prava, uz podršku Građanskih inicijativa.

U razgovoru na temu medijske prezentacije ruske agresije na Ukrajinu učestvovali su advokat Rodoljub Šabić, novinarka N1 Aleksandra Godfroa, novinar Newsmax Adria Slobodan Georgiev, novinarka lista Danas Jelena Diković, dok je razgovor moderirao novinar N1 Adam Santovac.

Pre razgovora okupljenima se putem video snimka obratio sociolog i predavač sa Harvarda Danilo Mandić. Podsetio je na rečenicu izgovorenu 1968. od strane američkog vojnika u Vijetnamu: „da bismo spasili to selo moraćemo da ga uništimo“.

Mandić kaže da Putinov režim godinama usavršava takvo razumevanje spasa. „Usavršavao ga je u Halepu, Idlibu, Homsu. Sravnite sa zemljom, pobijete hiljade civila, proterate ili zarobite većinu preživelih i onda te ruševine nazovete pobedom. Taj pristup je sada primenjen na one koje Aleksandar Dugin, i njemu slični, zovu ruski mir“ rekao je Mandić.

Adam Santovac započeo je razgovor osvrnuvši se na istraživanje u kojem je 80 odsto građana Srbije proruski orjentisano, odnosno, kako taj procenat građana Ruse posmatra kao našu „slavensku braću“.

Slobodan Georgiev rekao je kako su ti bratski odnosi jedna velika manipulacija i da su posledica „specijalnog medijskog rata koji se ovde sprovodi više od deset godina“. Istakao je da je ta manipulacija dostigla svoj vrhunac u januaru 2019. kada je Vladimir Putin posetio Srbiju.

Kako tvrdi Georgiev, to je bio „najveći medijski i javni događaj posle 5. oktobra. Inauguracija Putina u sveslovenskog zaštititnika i živog sveca. Ljudi će, pod tim medijskim pritiskom, kada za deset godina ne postoji ni jedna negativna objava o Putinu, misliti da je on svetac.“

Novinarka Jelena Diković kazala je kako se opsesija Srba Rusijom intezivirala tokom vladavine Aleksandra Vučića.

„Kada pitate građane ko najviše donira u Srbiju, oni kažu da prvo idu Rusi i Kinezi, tek posle Evropska Unija i Amerika. Radili smo istraživanje koliko Rusija ulaže u Srbiju i odgovor je ništa“, odnosno, ističe da Rusija pomaže Srbiju samo u kreditima.

„Tek kada bi N1 dobio nacionalnu frekvenciju onda bi moglo da se kaže građanima da te stvari nisu tačne“ rekla je Jelena, aludirajući na dominaciju prorežimskih medija u Srbiji koji imaju nacionalnu pokrivenost i time aktivno oblikuju javno mnjenje.

Aleksandra Godfroa, novinarka N1, dugo je živela u Rusiji i sa te pozicije kaže kako „brat, otac i majka ne postoje u međunarodnoj politici, to je fikcija“.

„To je mit u koji je lako verovati zato što vas drži u infantilnom položaju“, pri čemu Rusija ovde predstavlja starijeg brata, što je automatski neravnopravan položaj rekla je Godfroa.

„To je odnos koji Rusija ima prema Srbiji ali i drugim zemljama, uključujući i Ukrajinu. Do 24. februara su najviši zvanični Rusije ponavljali da je ukrajinski bratski narod. To je podlost jer negira pravo ukrajinskog naroda da bude narod, nego ga podvlači pod sebe“.

Aleksandra je još rekla, kako je živeći tamo primetila kako Rusi čak ni ne znaju gde se nalazi Srbija na mapi. „To počinje da se menja kroz ruske medije, preko Kosova. A da ne zaboravimo, Rusija je, kao naš najveći zaštitnik u Savetu bezbednosti Ujedinjenih Nacija, povukla svoju vojsku sa Kosova bez ikakvog objašnjenja, a značila je tim ljudima. Oni su otišli odatle jer su imali drugačije nacionalne geopolitičke interese.“

Rodoljub Šabić rekao je da je to što se radi u Ukrajini izvor nesreće za milione ljudi. “Imamo egzodus, nekoliko miliona ljudi je proterano iz svojih domova, i prvi put posle kubanske krize političari javno govore o mogućnosti nuklearnog rata, što je zastrašujuće i predstavlja kraj čovečanstva. Mi smo u situaciji da kao zemlja dajemo neke signale koji liče na osudu, jer je nemoguće ne osuditi. Ali generalno je taj stav nejasan, kolebljiv, vidljiviji je na međunarodnom planu nego što mu se ovde daje neki publicitet. Jer ovde je utisak da imamo previse razumevanja za to što Rusi rade.“