06 Apr Novinar u izolaciji: Penzioneri su poniženi
Novinar u izolaciji zapravo zvuči kao oksimoron. Ljudi i profesija koja je sva okrenuta zajednici, razgovorima, kontaktima, odjednom su se, poput mnogih građana, našli zaključani između četiri zida. Njihovo viđenje spoljnog sveta iz ove perspektive povod je za seriju tekstova koje će Građanske inicijative objavljivati u narednom periodu želeći, pre svega, da ponude viđenje stvarnosti iz jednog drugog ugla na koji ni oni, a ni mi, kao čitaoci, nismo navikli.
Novinar u izolaciji (5): Penzioneri su poniženi 
Piše: Kostadin Kamenov
Pre nego što počnem svoj penzionrski osvrt na vanredno stanje, moram da se ogradim rečima da ga pišem kao neko ko je godinama radio i još uvek je angažovan u medijima i da imam profesionalnu deformaciju kada je u pitanju pogled na nešto što nisu svakodnevne okolnosti u kojima živimo.
Naime, vesti o pandemiji su me zabrinule kao i sve građane, ali nisam paničio, pratio sam i pratim internet, vesti pojedinih (ne svih) mejnstrim medija i kao neko ko je radio u medijima, imam dozu skepse prema svemu što čujem i pročitam.
Vanredno stanje sam prihvatio, gotovo sa nostalgijom, jer mi je tek treće, posle vanredne situacije koju smo imali davnih sedamdesetih sa Variolom Verom i ratnog stanja 1999. sa bombardovanjem. Ipak, zabrana kretanja starijih od 65 godina i teško mi je pala jer smo i supruga i ja veoma aktivni i šetnje su deo svakodnevne brige o zdravlju.
Smatram da je naknadna odredba, penzionerski šoping vikendom u ranim jutarnjim satima loše rešenje, vrlo neetičko, ponižavajuće, te joj se ne odazivam, a videvši kako se eksploatiše podela paketa najugroženijim penzionerima u političke svrhe, svoj ću paket prepustiti nekom drugom.
Posebno me razočarao odnos mojih sugrađana prema starim osobama i javna osuda potrebe da izađemo, prošetamo makar malo po gradu, posebno jer je mnogo penzionera koji su sami i nemaju ko da im donese osnovne namirnice i lekove. Čak sam pribegao građanskoj neposlušnosti i nekoliko puta izašao, za sada bez ikakvih posledica.
Kao fotoreporteru mi je izolacija pala još teže jer su ovakve neprilike uvek bile izvor zanimljivih momenata koje uhvati fotoaparat. Represivno ponašanje prema nekim medijima i ograničavanje slobode izveštavanja o pandemiji su me naterale da uporedim ovo vanredno stanje sa prethodnim vanrednim stanjima i situacijama društva i da zaključim da je ovaj naš posao sa sedam kora i da je teško biti siguran u nesigurnim vremenima.
(Autor je fotoreporter u penziji iz Niša)