Selaković: Građani i država u začaranom krugu nepoverenja

Beograd, 17. decembar 2020. godine

“U Srbiji civilno društvo zaista ulaže napore da sprovede svoju istovremeno partnersku, proaktivnu i kontrolnu funkciju koja mu je primerena u demokratskim društvima, a sistem se sve intenzivnije trudi da svoje demokratske kapacitete smanji, iako zbog, pre svega, spoljnih pritisaka, mora da održi barem privid prepoznavanja takve uloge civilnog društva. Kao rezultat imamo da su frustrani i sistem i civilno društvo”, rekla je Bojana Selaković, programska direktorka Gradjanskih inicijativa, na Plenarnoj sednici Nacionalnog konventa o Evropskoj uniji (NKEU).

Kako to u praksi izgleda, dodala je Selaković, odlično je opisano u brojnim domaćim i međunarodnim izveštajima o stanju demokratije i ljudskih prava u Srbiji. U njima se pominju napadi na aktiviste i novinare, tendenciozna zloupotreba skupštinske govornice, tabloidne kampanje.

“Ovo na veran način odslikava okolnosti u kojima deluje civilno društvo. Ili barem jedan njegov deo, koji za razliku od nekih drugih aktera čak vrlo bliskih vlasti, iskreno zainteresovan za napredak Srbje na evropskom putu. To su organizacije sa znanjem i ekspertizom, posvećene evropskoj budućnosti Srbije poslednjih 20 godina i koje žele da Srbija što brže napreduje u procesu evropskih integracije”, naglasila je Sekaović.

Ove organizacije često kritikuju odluke i poteze države, ali ne iz političkih razloga, kako to neki vrlo tendenciozno i uobičajeno tvrde, već iz zbog toga, što ove organizacije zastupaju ugrožene i nevidljive građane ove zemlje, one o čijim problemima se ne razgovara u Narodnoj skupštini, sednici Vlade, na javnom servisu i drugim televizijama sa nacionalnom frekvencijama, naglasila je programska direktorka Gradjanskih inicijativa.

SElaković je istakla da te organizacije se kroz postojeće, Ustavom i zakonima ove zemlje garantovane, mehanizme za učešće javnosti obraćaju institucijama ove zemlje. One traže doslednu, a ne selektivnu primenu zakona, nezavisno sudstvo, medije oslobođene političkog uticaja, traže čist vazduh i vodu, dostojanstven tretman pacijenata i korisnika usluga socijalne zaštite.

“Nisu, dakle,  te organizacije politički neprijatelji, niti je njihova svrha politička borba sa vladajućom strankom. Civilno društvo u Srbiji radi upravo ono što treba da bude njegova svrha, onako kako je vidi Evropska unija. A ako država želi da ostane na putu ka EU, mora da nauči da prihvati kritiku i onda kada dolazi na srpskom jeziku, od civilnog društva. Jer je, ponavljam, i svrha kritike, jednako kao i svrha saradnje sa državom, koja uprkos svim opstrukcijama i dalje postoji, je usmerena na dobrobitgi gradjna”, rekla je Bojana Selekaović.

Upozoravajući da, kako je rekla, ako bi se na jedno mesto stavili svi predlozi, izveštaji, saopštenja oranizacija civilnog društva koje su godinama unazad upozoravale na ono što ovih dana čujemo i od Evropske unije, bilo bi kristalno jasno da su u pitanju identične poruke. Da je vlast slušala civilno društvo, danas ne bismo bili ovde gde jesmo.  I ne bismo morali da pričamo o poverenju, dodala je Selaković.

“Čini se, međutim,  da Vlada nije iz prethodnog perioda i dosadašnjih nalaza Evropske unije izvukla nikakve lekcije. Nisu Srbiji potrebne reforme zbog Evropske unije, već zbog dobrobiti naših građana. Isto tako, ne treba država da na silu učestvuje na događajima civilnog društva, poput ovog danas, već ponovo, zato što je to potrebno da bi se osigurala participativnost i inkluzivnost  procesa u našem društvu, što je opet važno za sve građane”, rekla je Bojana Selaković.

Prema njenim rečima, tato, šta god civilno duštvo radilo i  koliko god njihovi predlozi bili logični, suvisli i u interesu građana ove zemlje, država ostaje nema na njih, kao i na kritike. I kao logičnu posledicu nedostatka formalne komunikacije kroz formalne mehanizme imamo sve više poruka koje se kreiraju i šalju sa ulice, sa protesnih skupova.

Tek tada, neki od njihovih zahteva budu uslišenih, i to od strane onih istih ljudi koji su bili nemi u prethodnim, formalnim fazama.

“Sve više građana i organizacija u formalnoj komunikaciji zbog toga ne vidi nikakav smisao i od nje odustaje. I tako se vrtimo u začaranom krugu nepoverenja, ne samo kod civilnog društva, već i kod građana uopšte. To se ne može realizovati nikakvim ad hoc aktivnostima, uspostavljanjem novih institucija, pa ni jednog ministarstva, kako god se ono zvalo, hiperprodukcijom strategija i akcionih planova. Jer j uzrok problema mnogo kompleksniji”, konstatovala je Bojana Selaković.

Ona je istakla da je ovu godinu obeležilo dalje nazadovanje Srbije u demokratskim procesima, kao i ozbiljni slučajevi kršenja ljudskih prava, naročito za vreme trajanja vanrednog stanja zbog pandemije korona virusa. Mapa napada na branitelje i braniteljke ljudskih prava, koju je u januaru ove godine pokrenuo Komitet pravnika za ljudska prava YUCOM  već beleži 82 napada,  a da su samo tokom vanrednog stanja Građanske inicijative kroz izveštaje „Tri slobode pod lupom“ zabeležile čak 42 slučaja kršenja slobode izražavanja, istakla je Selaković.

“I ako se opet vratimo na famozni izveštaj EK i ono što od nas traži Evropska unija, moram da podsetim, da su ti zahtevi  vrlo jasni i potpuno na liniji pretpostavki koje sam toliko puta pomenula. Srbiju niko ne tera u Evropsku uniju. Ako to Srbija neće, onda to treba jasno da kaže”, dodala je ona i naglasila da  jedna tačka u institucionalnom okviru koja treba da jača kapacitete državne uprave, odnosno svest donosilaca odluka , je samo jedan od standarda na papiru.

“Jasno je da ne mogu svi zahtevi civilnog društva uvek biti prihvaćeni, ali oni koji učestvuju u bilo kojoj fazi odlučivanja imaju pravo da znaju zašto neki njihov zahtev nije uvažen uz adekvatno i utemeljeno objašnjenje. Jer to je jedini način za ponovno uspostavljanje poverenja i međusobno jačanje kapaciteta za razumevanje potreba građana i objektivnih mogućnosti države da na nih odgovori”, kazala je Bojana Selaković, programska direktorka Građanskih inicijativa, na Plenarnoj sednici Nacionalnog konventa o Evropskoj uniji.