12 Oct Sloboda izražavanja u Srbiji u Izveštaju Evropske komisije
Beograd, 12. oktobar 2020. godine
Prema ovogodišnjem Izveštaju o napretku, koji je nedavno predstavljen u Briselu, okruženje za delovanje medija i nesmetano uživanje slobode izražavanja u Srbiji je i dalje nepovoljno. U Izveštaju su kao najveći problemi istaknuti napadi na novinare, posebno na lokalnom nivou, favorizovanje vladajuće stranke tokom predizborne kampanje, ali i ekonomska nesigurnost medija i medijskih radnika, koja je dodatno pogoršana pandemijom COVID-19.
U Izveštaju se navodi da Srbija jeste ostvarila određen nivo pripremljenosti u vezi sa slobodom izražavanja, i u tom smislu je kao pozitivan korak pomenuto usvajanje medijske strategije u januaru ove godine. Ipak, konstatovano je da još nije započeto sa njenom primenom, kao i da na terenu nije postignut napredak u pogledu sveukupnog okruženja za uživanje slobode izražavanja. S izuzetkom usvajanja pomenute strategije, nije primenjena nijedna preporuka iz prošlogodišnjeg izveštaja. Podsetimo, u prošlom izveštaju je navedeno da u izveštajnom periodu nije bilo nikakvog napretka u ovoj oblasti, i da to predstavlja razlog za “ozbiljnu zabrinutost.”
Takođe, ozbiljnu zabrinutost Evropske komisije izazvao je i veliki broj slučajeva napada, pritisaka i zastrašivanja novinara. Prema statistici NUNS-a, koja je preneta u Izveštaju, broj napada na novinare se u izveštajnom periodu povećao — sa 30 u 2018. godini, na 67 napada u 2019. Po podacima Republičkog javnog tužilaštva, na koje se Izveštaj poziva, u 2019. godini je prijavljeno 59 slučajeva napada na novinare, od čega je 47 uzeto u razmatranje, dok su u 12 slučajeva krivične prijave odbačene. Pet slučajeva je završeno osuđujućom presudom, dok u 42 slučaja postupci i dalje traju.
Osim nasilja i verbalnih pretnji novinarima, u izveštaju Evropske komisije su pomenute i druge vrste pritisaka na medije. Tako je u Izveštaju posebno istaknut slučaj iz jula ove godine, kada je u javnost dospeo spisak 57 organizacija i pojedinaca iz sfere medija i civilnog društva, koji su navodno bili predmet provere od strane Uprave za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma. Komisija je u Izveštaju upozorila da je neophodno ustanoviti pravni osnov ove provere, i to da li je postupanje Uprave u ovom slučaju u skladu sa preporukama Radne grupe za finansijsku akciju (FATF). Na ovo, je više puta ukazano u Izveštaju, kako u delu koji se odnosi na Poglavlje 24 – Pravdu, slobodu i bezbednost, tako i u delu koji se tiče Poglavlja 4 – Slobode kretanja kapitala.
Dalje, u Izveštaju je posebna pažnja posvećena postupcima vlasti tokom vanrednog stanja izazvanog pandemijom COVID-19, a koji se tiču odnosa prema medijima i slobodi izražavanja. Kao negativan primer je navedeno hapšenje novinarke Ane Lalić nakon objavljivanja njenog članka o nedostatku zaštitne opreme u bolnicama. Iako je krivična prijava protiv nje zbog uznemiravanja javnosti i širenja panike povučena mesec dana kasnije, pomenuta novinarka je i nakon toga bila na meti tabloidnih kampanja blaćenja, verbalnog zlostavljanja i pretnji, uključujući i od strane visokih zvaničnika. Pored toga, spomenute su i sporna uredba Vlade kojom je svima osim Kriznom štabu zabranjeno da daju informacije o koronavirusu, kao i desetodnevno ograničenje pristupa novinarima dnevnim konferencijama za medije o epidemiološkoj situaciji.
U delu koji se odnosi na stanje slobode izražavanja tokom predizborne kampanje, primećeno je da televizije sa nacionalnom frekvencijom ne daju jednak prostor različitim političkim stavovima. Kako se navodi u izveštaju OEBS-ove Kancelarije za demokratske institucije i ljudska prava (ODIHR), koja je bila izborni posmatrač, iako su nacionalne televizije poštovale obavezu da svim listama daju podjednako vreme u predizbornom programu, vlast je ipak bila u prednosti, jer se o njihovim aktivnostima iscrpno izveštavalo u drugim programima.
U Izveštaju se takođe napominje da i dalje zabrinjava politički i ekonomski uticaj na medije, netransparentnost vlasništva i pristrasnost raspodele budžetskog finansiranja. Skrenuta je pažnja i na to da novinari u Srbiji imaju malo sigurnosti kada je reč o poslu, te da je ekonomsko stanje u medijima dodatno pogoršano zbog pada prihoda od oglašavanja prouzrokovanog pandemijom.
Preporuke koje je Evropska komisija uputila Srbiji su ostale iste kao prošle godine — još jednom je podvučeno da je neophodno obezbediti potpuno sprovođenje medijskih propisa, kao i nezavisnost Regulatornog tela za elektronske medije (REM), transparentno i pravično sufinansiranje za medijske sadržaje koji služe javnom interesu, i povećanu transparentnost u vlasništvu na medijima i oglašavanju. Takođe, opet je naglašeno da je od suštinskog značaja za neometano uživanje slobode izražavanja da nadležni organi adekvatno i efikasno prate pretnje, fizičke napade, podstrekavanje na nasilje i slučajeve narušavanja privatnosti novinara i blogera, kao i da vladini funkcioneri javno osude ovakve slučajeve.