19 Feb Šta smeš a šta ne: Prljanje, oštećivanje i uništavanje imovine
Šta smeš a šta ne: Prljanje, oštećivanje i uništavanje imovine
Pri održavanju javnog skupa organizator i učesnici moraju da vode računa o tome da ne prljaju javni prostor. Svako oštećivanje javne i privatne imovine je kažnjivo — imaćeš obavezu da nadoknadiš svaku štetu koju napraviš, a u određenim slučajevima možeš da odgovaraš i krivično. Oštećenje kulturnih spomenika se posebno oštro kažnjava. Kažnjivo je i uništavanje zastava, simbola itd. naše i tuđih država, a pod posebnom zaštitom su i ambasade.
Prljanje javnih površina i bacanje smeća
Komunalnim propisima je na nivou opštine uređena zabrana prljanja javne površine. Pod ovime se podrazumeva svako bacanje opušaka ili smeća van kante, uriniranje i pljuvanje na ulici… Kazne su različite od mesta do mesta, ali su uglavnom oko 5000-10.000 RSD, s time da komunalni policajci kaznu za ovo delo mogu da ti izreknu samo u slučaju da te zateknu u momentu izvršenja. Takođe, iako ovo nije u skladu sa međunarodnim standardima u oblasti javnog okupljanja, imaj u vidu da neke lokalne samouprave zahtevaju da se u sklopu prijave javnog okupljanja priloži dokaz o ugovoru sa komunalnim preduzećem o odnošenju smeća.
Uništavanje imovine i naknada štete
Onaj ko napravi štetu mora i da je nadoknadi. Može to da uradi ili tako što će sam ukloniti štetne posledice, ili, ako ovo prvo nije moguće, tako što će platiti novčani iznos u visini štete. Kada neku štetu prouzrokuje više vas, svi za nju odgovarate solidarno. To znači da svako odgovara za svoj udeo u šteti u granicama svoje odgovornosti — ako je neko polupao dve trećine izloga, a neko drugi samo jednu trećinu, u toj razmeri će i dugovati naknadu. Međutim, kod solidarne odgovornosti naplata funkcioniše slično kao račun u kafani: vlasnik izloga ima pravo da od svakog vandala traži celokupan iznos štete, i da im, kad se naplati, ostavi da oni između sebe sračunaju ko kome koliko duguje. Solidarno odgovaraju i oni koji su pomagali da se šteta načini ili ne otkrije, kao i svako ko je izvršioce nagovarao na delo. Takođe, solidarno će odgovarati i lica koja nezavisno jedno od drugog prouzrokuju štetu, ako ne može da se utvrdi koliki je čiji tačan udeo u šteti. Isti je slučaj kada je nesumnjivo da je štetu prozrokovalo neko od više određenih lica koja su na neki način međusobno povezana, a ne može se utvrditi ko je od njih tačno krivac.
Za oštećenje tuđe stvari možeš da odgovaraš i krivično. Nije potrebno da je stvar nepovratno uništena, čak ni da je oštećena na takav način da bi ju bilo teško ili skupo popraviti — samo da je na neki način naružena ili joj je smanjena funkcionalnost. Za ovo delo je zaprećena novčana kazna ili kazna zatvora do šest meseci, odnosno dve godine ako je šteta veća od 400.000 RSD. Jedna prevrnuta kanta ili ižvrljan zid neće dovesti do većih problema za organizatora skupa i ostale učesnike. Međutim, ugrožavanje imovine većeg obima, ali i sama opasnost od takvog ugrožavanja predstavljaju osnov za prekid skupa, čak i primenom sile.
Posebno kažnjivi slučajevi oštećivanja imovine
Kada je stvar koja se ošteti deo privatne svojine, za to krivično delo se goni isključivo po privatnoj tužbi, a kad je u javnoj svojini, goni se po službenoj dužnosti. Posebno težak oblik krivičnog dela je oštećivanje kulturnih dobara pod posebnom zaštitom — tu spadaju zgrade fakulteta, ministarstava, Predsedništvo… Za ovo delo je predviđena kazna zatvora od šest meseci do pet godina. Oštrije sankcioniše i oštećenje javnih uređaja, saobraćajnih znakova i znakova kojima se upozorava na opasnost.
Takođe, uništavanje nekih stvari, kao što su verski simboli, objekti i grobovi se, zavisno od konteksta, može smatrati izazivanjem verske i nacionalne mržnje i netrpeljivosti, što se kažnjava zatvorom od jedne do osam godina.
Dalje, javno cepanje ili paljenje zastave Srbije, ili bilo koje druge države, se smatra povredom njenog ugleda, i kažnjivo je kaznom zatvora do tri meseca. U praksi se kao ovo delo smatralo i svako vandalizovanje zgrada ambasade. Pored stranih država, na ovaj način je zaštićen i ugled međunarodnih organizacija, ali samo onih čiji je Srbija član. Međutim, vređanje političara se ne smatra povredom ugleda strane države — čak ni kada su u pitanju najviši državnici, njihova ličnost nije posebno zaštićena. Ipak, nećeš odgovarati za ova dela ako si ugled svoje ili tuđe države povredio izloživši je kritici u nekom umetničkom ili naučnom delu, ili radeći svoj posao kao novinar ili političar. Takođe, ne činiš krivično delo ako se iz načina izražavanja ili iz drugih okolnosti vidi da to nisi učinio u nameri omalovažavanja, ili ako dokažeš da je izneto istina, odnosno da si u trenutku iznošenja imao osnova da veruješ da jeste.