Svet ne sme da bude krojen samo po meri muškaraca – Nikolina i Emilija iz SOS kutka za devojke iz Vranja

Čini se da se nikada više nije govorilo o pravima žena, a da, sa druge strane, gotovo svakodnevno čujemo informacije o slučajevima partnerskog nasilja, a postavlja se pitanje koliko li je slučajeva za koje nikada i ne čujemo. Kada se žena nađe u takvoj situaciji i odluči da se tome suprotstavi, najbitnije je da ima kome da se obrati. Žene iz Vranja i okoline imaju SOS kutak za devojke, a Emilija Anđelković i Nikolina Petrović, učenice trećeg razreda Gimnazije “Bora Stanković” u Vranje, jedne su od devojaka sa “prve linije fronta” onda kada je potrebno popričati, posavetovati se i ohrabriti žrtvu partnerskog nasilja.

Kako kažu, bavljenje aktivizmom bilo koje vrste za njih znači činiti nešto korisno i iskreno za društvo u kome žive, ali i za sebe.

“Stvaramo lepši i bolji svet i ne očekujemo ništa zauzvrat, postajemo bolji ljudi, budimo ono dobro u sebi i drugima, stvaramo ljubav empatiju i razumevanje. Trudimo se, verujemo i iskreno nam je stalo”, kaže Emilija, a Nikolina dodaje da je za društveni aktivizam, kao uostalom i za svaki drugi posao, potrebna ljubav, i da uvek to treba da bude najveća motivacija za angažovanje.

Položaj mladih u Vranju, kako kažu, nije na zavidnom nivou, jer se njihov glas ne čuje dovoljno i retko se pitaju za mišljenje, ili se pitaju samo formalno. Emilija smatra da se nekada čini da mladi nisu dovoljno aktivni, ali da je ustvari problem u tome što oni nemaju mogućnost da pokažu svoju kreativnost i zainteresovanost za doprinos zajednici.

“Mentalno zdravlje je takođe veoma veliki problem kod mladih. Veliki broj njih se oseća depresivno, tužno, izgubljeno u svakodnevnom životu, a čini mi se da nemaju kome da se obrate, jer retko ko je osoba od poverenja i retko ko zaista sluša i želi da zna koje su to potrebe mladih”, upozorava Emilija. Njena drugarica smatra da se problemi mladih u Vranju ne razlikuju mnogo od problema vršnjaka u drugim delovima zemlje: “Mladi ljudi ovde nemaju čime da se bave, odnosno ne postoje poslovi koje mogu da rade, a da su u skladu sa njihovim godinama. Nemaju mesta gde mogu da rade na sopstvenom usavršavanju, nemaju gde da izlaze i da se druže, a najgore je što nemaju kome da se obrate za pomoć kada im je potrebna. Generalno se svuda društvo bavi problemima odraslih, a mlade stavljaju po strani”.

Biti društveno aktivan u maloj sredini podjednako je i teško i lepo, smatraju naše sagovornice. Dosta ljudi u Vranju osuđuje aktivizam, ili su prosto nezainteresovani za ono čime se one bave, jer su uglavnom prezauzeti sopstvenim problemima, ili je to samo izgovor, a smisao aktivizma je da aktivira ljude. Sa druge strane, od ljudi koji su zainteresovani dobijaju toliko pozitivne energije i poruka ohrabrenja, da ih to motiviše na dalji rad.

“Živimo u maloj, patrijahalnoj sredini, ljudi veruju u vrednosti koje su učili od svojih roditelja, često nam se nameću rodne uloge još od malih nogu – devojčice nose roze, dečaci plavo, devojčice se igraju lutkama, dečaci igraju fudbal – i prate nas tokom odrastanja pa i tokom čitavog života, pa tako kasnije žena treba da sprema ručak i čisti, a muškarac da radi i slično. Uče nas da tako treba od malena i onda je veoma teško da shvatimo da zapravo i nije sve baš tako. Rodne uloge vode nas u rodno zasnovano nasilje, a da to nismo ni primetili, već smo mislili da je to normalno”, upozorava Emilija.

Nikolina kaže da često upravo na radionicama koje SOS kutak za devojke organizuje polaznice prepoznaju da su žrtve nasilja i uočavaju diskriminaciju prema ženama koja uglavnom vlada u Vranju. Ipak, ima i dosta devojaka koje su samosvesne i koje mogu pozitivno da utiču na svoju okolinu.

Obe su aktivizmom počele da se bave iz želje da stvore bolji i lepši svet u kome žive, ali i da se bore za prava devojaka i devojčica u našem društvu.

“Ako makar i jedna devojčica oseti sigurnost i shvati da nije sama nakon naše radionice, ako makar i jedna podstakne nekoga da prijavi nasilje i ako makar i jedna nauči šta su njena prava i da joj ih niko ne sme ugrožavati, onda znam da smo na pravom putu da učinimo svet boljim i onda znam da sam uradila nešto veliko i bitno”, kaže Emilija i seća se svoje prve akcije povodom Dana zaljubljenih, “Delimo besplatne zagrljaje” i kaže da joj je to jedna od najdražih akcija, jer je tada shvatila koliko je malo potrebno za ljubav.

Nikolinu je na akticizam podstakla diskriminacija djevojčica, žena i djevojaka u odnosu na muškarce koju sam je lično videla i osetila i kako kaže, kada je čula za postojanje SOS kutka za devojke, znala je da je to mesto za nju.  Naše sagovornice imaju apsolutunu podršku svoje okoline za angažvanje u ovoj organizaciji i ljudi u najvećem broju pozitivno reaguju na ulične akcije koje organizuju.

Obe planiraju da ostanu deo SOS kutka za devojke i nakon što odu na studije, jer žele da što više devojak ai devojčica čuje za postojanje ovakvog “servisa”, da znaju da imaju kome da se obrate, ali i da se pridruže, ukoliko žele da doprinesu njegovom radu. Ovo je jako bitno jer je upravo na mladim devojkama, ali i muškarcima da menjaju svet nabolje.

“Uz iskrenu ljubav i posvećenost, zajedno možemo svakim malim korakom da promenimo svet”, poručuje Emilija, a Nikolina dodaje: “Naravno da možemo da menjamo svet, ipak su Vranjanke osvojile svet i dobile svetsku nagradu za najbolji program za devojke u Evropi i Centralnoj Aziji”.

One svim svojim vršnjacima i vršnjakinjama preporučuju da se oprobaju u bilo kojoj oblasti društvenog aktivizma, jer na taj način čine dobro i sebi i drugima.

“Ne postoji lepši osećaj od toga daznaš da si pružio pomoć nekome kome je to bilo potrebno. Svi zajedno bi trebalo da se potrudimo da uradimo nešto za svoju okolinu, jer u suprotnom stvari nikada neće biti onakve kako bismo želeli da budu”, kaže Nikolina.

Autorka: Milica Branković

Foto: Odbor za ljudska prava Vranje

Ova aktivnost sprovodi se u okviru projekta Amplifying Local Voices for Equitable Development (ALVED) koji finansira Vlada Ujedinjenog Kraljevstva, a sprovode Peaceful Change initiative i People in Need u partnerstvu sa Građanskim Inicijativama, PEN – Peer Educators Network i NVO Aktiv.