19 Feb Zabrana skupa
Zabrana skupa
Jednom kada ga prijaviš, skup je dozvoljen sve dok od nadležnog organa ne čuješ suprotno. Svoju odluku o zabrani policija mora da ti predoči napismeno, i to najkasnije četiri dana pre skupa. Ako smatraš da ta odluka nije opravdana, možeš da se žališ — prvo Ministarstvu unutrašnjih poslova, zatim Upravnom, a u određenim slučajevima i Ustavnom sudu.
Kako ću znati da li je moj skup dozvoljen?
Nakon što podneseš potpunu prijavu, policija sve do 96 sati pre zakazanog početka skupa ima pravo da donese odluku o njegovoj zabrani, ako nađe da za to postoji razlog. Ta odluka mora da ima formu pisanog rešenja — dakle, ne obaziri se ni na kakvu prijateljsku sugestiju ili usmenu naredbu u tom pravcu.
U odsustvu takvog rešenja, imaš pravo da skup održiš kako je planirano.
Ako tvoj skup bude zabranjen u propisanom roku i prateći propisanu proceduru, tvoja je obaveza da o tome obavestiš učesnike, na manje-više isti način na koji si ih na skup prvobitno pozvao ili pozvala. U slučaju da to ne uradiš, čeka te novčana kazna.
Pored toga, imaj u vidu da su visoke kazne predviđene i ako se kojim slučajem odlučiš da uprkos zabrani održiš skup.
Zašto sve mogu da mi zabrane skup?
Kada donosi odluku o zabrani okupljanja, policija u rešenju koje ti uručuje mora da obrazloži zašto smatra da je to u konkretnom slučaju neophodan korak, i da se pozove na neki od zakonskih razloga.
Po zakonu, mogući razlozi za zabranu skupa su:
- Ako se njime ugrožavaju bezbednost ljudi, imovine ili države, prava drugih i javno zdravlje ili moral;
- Ako mu je cilj pozivanje na nasilje, kršenje ljudskih i manjinskih prava ili podsticanje verske, nacionalne ili druge mržnje i netrpeljivosti;
- Ako postoji opasnost od nasilja, uništavanja imovine ili narušavanja javnog reda u većem obimu;
- Ako na neki drugi način nije u skladu sa Zakonom o javnom okupljanju.
Kada se skup zabranjuje kako bi se predupredilo nasilničko ponašanje, ili iz straha za bezbednost ljudi i imovine, ta odluka mora da se zasniva na precizno navedenim razlozima, za koje postoje ubedljivi dokazi. Potrebno je da postoji realna opasnost da će se dogoditi neredi, i da oni ne mogu da se spreče ni na koji drugi način sem zabranom skupa.
Takođe, ta opasnost mora da dolazi od učesnika skupa, a ne od spolja. To što se očekuje da će neko organizovati nasilne protivdemonstracije, ili da će se učesnicima možda priključiti pojedinci ili grupe koje bi se ponašale nasilno, nije dovoljan razlog da se zabrani okupljanje čiji su ciljevi mirni.
[Evropski sud za ljudska prava: U slučaju “Hrišćani protiv rasizma i fašizma” protiv Ujedinjenog kraljevstva iz 1980. godine, policija je zabranila zajedničku procesiju predstavnika više britanskih crkava, koja je planirana kao odgovor na učestale izlive nasilja londonskih neo-nacista. U svojoj presudi, sud je izneo stav da, pri donošenju odluke o zabrani skupa, u obzir treba uzimati isključivo nameru organizatora i učesnika da održe mirno okupljanje, a ne verovatnoću nasilja koje može da nastane zbog reakcije drugih grupa.]
Kako da se žalim?
Žalbu na rešenje o zabrani podnosiš Ministarstvu unutrašnjih poslova, u roku od 24 sata od prijema rešenja.
U žalbi moraš precizno da navedeš broj rešenja na koje se odnosi, kao i datum kada je rešenje doneto i naziv organa koji ga je doneo, i da se potpišeš. Van toga, žalba ne mora da ima nikakvu posebnu formu, niti mora da bude posebno obrazložena, ali dobro promišljeno i ubedljivo obrazloženje svakako povećava tvoje šanse za uspeh.
Ministarstvo po žalbi odlučuje “bez odlaganja”, odnosno najkasnije u roku od 24 sata pošto primi žalbu.
Šta ako mi odbiju žalbu?
Čak i ako Ministarstvo odbije tvoju žalbu, tu nije kraj. Protiv takvog rešenja možeš da pokreneš spor pred Upravnim sudom. Budući da je sloboda okupljanja, između ostalog, garantovana i Ustavom, za ovo pravo možeš da tražiš zaštitu i pred Ustavnim sudom.
[Ustavni sud: Organizatori Parade ponosa su se u dva navrata uspešno obraćali Ustavnom sudu, 2009. i 2011. godine, pošto im je Ministarstvo unutrašnjih poslova oba puta zabranilo skup samo dan pre nego što je trebalo da bude održan. Tada važeći Zakon o okupljanju građana je policiji dopuštao da odluku o zabrani donese i samo 12 časova pre planiranog početka skupa, čime se organizatorima nije ostavljalo ni izbliza dovoljno vremena za žalbu. Kako zbog kratkog roka nisu mogli da redom prođu kroz sve niže instance, organizatori Parade su se, mimo uobičajene procedure za ustavnu žalbu, odmah obratili Ustavnom sudu, koji je u oba slučaja presudio u njihovu korist. ]