Zašto Koalicija za slobodu medija

Piše: Milica Branković, saradnica u Građanskim inicijativama

Koalicija za slobodu medija formirana je nakon što je, 13. marta ove godine, Radnu grupu za zaštitu bezbednosti novinara Vlade Republike Srbije napustilo Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS), Nezavisno društvo novinara Vojvodine (NDNV), Asocijacija medija, Asocijacija onlajn medija (AOM), Fondacija Slavko Ćuruvija i Poslovno udruženje Asocijacije nezavisnih lokalnih medija “Lokal pres”. Na ovaj korak odlučili su se, kako su naveli, zbog ugrožavanja bezbednosti i ignorisanja napada na medije i novinare u Srbiji.

Norbert Šinković

„Osnovni razlog za napuštanje te radne grupe bio je nedostatak komunikacije. Nakon što je krenula kampanja u tabloidima i elektronskim medijima, ali i u Skupštini Srbije protiv istraživačkog centra KRIK, zajedno sa kolegama iz drugih organizacija i udruženja tražili smo hitan sastanak, odnosno razgovor o tome sa članovima radne grupe. Nikakav odgovor nismo dobili. To ćutanje i intenzivni napadi na naše kolege i koleginice su doveli do toga da se povučemo iz te radne grupe“, kaže Norbert Šinković, predsednik Upravnog odbora NDNV.

Koalicija za slobodu medija ne treba iznova da deli već podeljenu medijsku zajednicu po profesionalnim kriterijumima, smatra on, već ima funkciju platforme za saradnju.

„Ideja je da rad članica bude usklađeniji oko onih vrednosti koje nas spajaju, a to je pre svega ideja o zaštiti novinarske profesije i medijske scene. Prema memorandumu o saradnji članice koordinišu zajednički nastup u vezi sa gorućim temama naše zajednice, rad koordinišemo po principu rotacije. Mislimo da je ovo sjajna prilika da još jednom pokažemo kolegama i koleginicama da možemo zajedno da se borimo za bolje uslove u našoj profesiji“, kaže Šinković i dodaje da ovkva organizacija udruženja može doneti i kvalitetniji dijalog oko implementacije medijske strategije koja se intenzivno prati.

„Što se tiče bezbednosti novinara, mi i dalje pratimo situaciju i reakciju na napade, obaveštavamo naše kolege u drugim zemljama, i podsećamo institucije na njihov posao: a to je da stvore uslove u kojima su nedopustivi napadi na novinare i zloupotrebe propisa kao što smo to videli u slučaju Kodeksa ponašanja poslanika u Skupštini Srbije“, dodaje predsednik NDNV.

Marija Vučić

Napad na KRIK bila je kap koja je prelila čašu i podstakla udruženja da odbiju da učestvuju u predstavi koja služi tome da država ima pokriće kada kaže da radi nešto za bezbednost novinara, smatra Marija Vučić, novinarka ove redakcije.

„Učešćem u takvim radnim grupama vi dajete legitimitet tvrdnjama ljudi iz države da im je stalo do bezbednosti novinara, a u ovakvim situacijama mi vidimo da su novinari prepušteni sami sebi. Tačnije, ako državi odgovara, ona će da upregne sopstvene medije da bi se razračunavala sa novinarima i time ih direktno izlagala opasnosti. Kada god se dese ovakve situacije, mi smo u dodatnom oprezu u pogledu sopstvene fizičke bezbednosti, kao i sigurnosti svoje opreme, softvera, dokumentacije na kojoj radimo i slično. Inače, nemamo osećaj da smo bezbedni, ali tokom ovakvih kampanja, ne znamo da li neki ludak može da nam dođe u kancelariju, ili će, u ovom slučaju kada smo optuženi za jednu kriminalnu grupu, to izazvati odmazda druge kriminalne gurpe, ili neka treća interesna grupa iskoristiti ovu situaciju da nekog napadne u trenutnku kada se kriminalizujemo i slično“, kaže Vučić.

Ona smatra da je upravo situacija u kojoj se oni nalaze pokazatelj toga koliko se ne radi ništa po pitanju bezbednosti novinara i koliko je radna grupa besmislena, pa stoga podržava principijelan stav udruženja koja su istupila.

Marija Vučić kaže da je situacija u kojoj se KRIK trenutno nalazi najteža do sada, jer se direktno povezuju sa radom kriminalne grupe. Kako ističe, iako se prvi talas hajke protiv njih spustio, predsednik države je nedavno na televiziji sa nacionalnom frekvencijom opet tu redakciju optužio da radi za Veljka Belivuka.

„To je vrlo ozbiljna situacija jer smo mi u očima mnogih ljudi, iako su neki sada prvi put čuli za KRIK, saradnici kriminalaca. To vidimo po komentarima na društvenim mrežama, pozivima, mejlovima. Mi se suočavamo sa pretnjama i uvredama na koje smo generalno navikli, ali ovo je dodatno opasno, jer smo sada u centru mafijaškog rata, jer smo postavljeni u njegov centar, iako smo samo o njemu izveštavali“, kaže novinarka KRIK-a.

Dragan Petković

Mediji van prestonice, kao i njihovi novinari, dodatno su ugroženi kada se bave istraživačkim novinarstvom, smatra predsednik AOM-a Dragan Petković iz niških „Južnih vesti“. Upravo je napad na glavnu i odgovornu urednicu ovog medija Gordanu Bjeletić bio predmet reagovanja novoosnovane koalicije ovih dana. Naime, napadi na „Južne vesti“ vode se preko plagijata ovog sajta koji se pojavio početkom ove godine, koristi isto ime i logo medija, a dizajn je sličan originalnom.

„Kada ste u Beogradu, oči javnosti su uprte u vas i samim tim ste i zaštićeniji. Mediji koji rade van Beograda češće su izloženi napadima koji su nevidljivi, i zbog toga možete na prste jedne ili dve ruke da nabrojite kredibilne medije koji još uvek postoje i aktivno rade van prestonice. Napadi na mediej su različite prirode, od poreskih kontrola, pretnji telefonom, do toga da se prave lažni mediji, kroz koje se vodi hajka protiv urednika ili ljudi koji samo rade svoj posao profesionalno“, priča Petković i dodaje da je najbolji način da se novinari i redakcije bore sa ovakvim napadima obaveštavanje javnosti, partnera, međunarodnih i domaćih novinarskih organizacija o svemu. Kako kaže, napad na pojedinca ili medij je napad na čitavu profesiju.

Petković smatra da Radna grupa za zaštitu bezbednosti novinara Vlade Republike Srbije nije davala dobre rezultate u radu zato što od samog početka nije bilo političke volje za to.

„Ona je procesuirala dobro stvari koje su se ticale običnih građana. Znači, kada vam preti neki građanin, onda policija i tužilaštvo reaguju i Radna grupa za bezbednost funkcioniše, ali kada vam preti neko od političara, kada vas prate službe bezbednosti, odnosno kada su državni organi ti koji vrše represiju nad nama, onda ta grupa nema nikakvu funkciju i smisao. I u slučaju KRIK-a radna grupa ne da nije uradila ništa, nego nije htela time ni da se bavi. Imamo i priču našeg bivšeg urednika Peđe Blagojevića, koji je slikao čoveka koji ga je pratio, slučaj je bio tema Radne grupe, ali se nikakav pomak nikada nije desio. U svim važnim slučajevima Radna grupa za bezbednost novinara nije imala nikakvu svrhu“.

Kako kaže, iako su u velikoj meri znali kako će stvar da funkcioniše, udruženja su imala volju da probaju da urade nešto korisno kroz Radnu grupu za bezbednost novinara

„Ispostavilo se da većina stvari koju ova vlast pokušava da uradi je isključivo mazanje očiju međunarodnoj zajednici i simuliranje nekakvog dialoga, a u praksi ne da se stvari ne popravljaju, nego idu unazad. Ovo nisu stvari koje mogu da reše pojedinci, mediji ili medijske organizacije, to su stvari koje moraju da se rešavaju na nivou društva i insitutcije. Mi smo spremni da damo svoj doprinos, ali za dogovor su potrebne dve strane“, zaključuje predsednik AOM-a.