Novi apeli UN-a u vezi sa postupanjem država u doba Covid-19

Beograd, 6. april 2020. godine

Pandemija virusa Covid-19 je u velikom obimu ugrozila javno zdravlje značajnog broja zemalja zbog čega su preduzete oštre mere za njegovo suzbijanje. Međutim, u takvim uslovima socijalno ugrožene kategorije postaju još ranjivije, zbog čega je neophodno posvetiti veću pažnju njihovoj zaštiti, ne samo u cilju očuvanja njihovog zdravlja, već i sprečavanju daljeg širenja virusa.

Iz tog razloga eksperti i ekspertkinje UN-a izradili su set dokumenata kojima se poziva da se prilikom izrade strategije i odabira mera za suzbijanje virusa Covid-19 kao jedan od nosećih stubova mora ugraditi princip nepovredivosti i unapređenja osnovnih ljudskih prava. Ova načelna tvrdnja je dalje razrađena kroz predloge konkretnih mera koje države članice treba da preduzmu u određenim oblastima. U nastavku smo sumirali te preporuke, a linkove do originalnih tekstova na engleskom jeziku, kao i prevode na srpski, možete naći u tekstu.

Među najugroženijima se svakako izdvajaju interno raseljena lica (SRB, ENG), s posebnim akcentom na onima koji žive u kampovima i kolektivnim centrima koji se ni u redovnim okolnostima ne mogu pohvaliti visokim nivoom sanitarnih uslova. Specijalna izvestiteljka za prava interno raseljenih lica i ekspertkinja UN Himens-Damari ukazala je na probleme sa kojima se suočavaju lica smeštena u fizički pretrpanim prostorima i istakla da je obaveza svih vlada da tim licima obezbede vodu, adekvatne sanitarne uslove, odgovarajući smeštaj i hranu kao i pristup zdravstvenoj zaštiti za sve kojima ona postane potrebna. Imajući u vidu značaj mera socijalnog distanciranja i samoizolacije, za očekivati je da će biti potrebna fizička reorganizacija kampova. Zbog toga, ali i zbog najboljeg poznavanja potreba interno raseljenih lica, preporučuje se ukjučivanja njihovih predstavnika u rad tela koja bi trebalo da se bave  rešavanjem problema sa kojima se suočavaju. Pozdravljajući usvajanje Globalnog plana humanitarnog odgovora na Covid-19 Himens-Damari apeluje na vlade zemalja da ne uskraćuju, već da povećaju humanitarnu pomoć interno raseljenim licima i da zaštitu prava ovih lica vrše po pravilima Vodećih principa o internom raseljenju.

Većem riziku od smrti, ali i ugroženosti zbog nedostatka posebne nege ili života u rizičnim sredinama poput ustanova, izložene su starije osobe (SRB, ENG). Nezavisna ekspertkinja za ljudska prava starijih osoba Rosu Kornfeld-Mate posebno ukazuje na ugroženost starijih osoba sa već postojećim zdravstenim problemima, kao i socijalno isključenim osobama kojima je otežan pristup zdravstenoj zaštiti, koje žive u siromšatvu ili u rezidencijalnim ustanovama. U svom izveštaju insistira na tome da mera socijalnog distanciranja ne sme da preraste u socijalno isključivanje, kao i da postojeći uslovi povećavaju već postojeći problem disrkiminacije po starosnoj osnovi. „Ejdžizam“ se u aktuelnom kontekstu iskazuje prvenstveno kroz usvojeni javni diskurs, ali kao posebno zabrinjavajuće ističe mogućnost da se odluke o raspodeli medicinskih sredstava, poput respiratora, donose na osnovu kriterijuma starosti čime se ugrožava pravo na zdravstvenu zaštitu i na život starijih osoba.

Iako restriktivne mere koje uključuju ograničenje kretanja pogoduju smanjenju prenosa virusa, one mogu imati i svoje negativne posledice, pogotovo u vidu porasta rizika od nasilja u porodici (SRB, ENG), zlostavljanja žena i dece, ali i femicida. Osim ograničenosti kretanja, opštoj nesigurnosti doprinosi i otežan pristup sigurnim kućama i drugim uslugama zaštite, malobrojnije intervencije policije kao i otežan pristup sudovima koji rade u veoma ograničenom kapacitetu. Specijalna izvestiteljka UN za nasilje prema ženama Dubravka Šimonović izrazila je posebnu zabrinutost za položaj žena sa invaliditetom, migrantkinje bez dokumenata i žrtve trgovinom ljudima. Uvažavajući objektivna ograničenja zaštite prava u ovakvim okolnostima, kao i realnu opasnost od korišćenja telefonskih poziva za prijavu porodičnog nasilja u uslovima kućne izolacije, preporučuje uvođenje servisa koji bi omogućili prijave čet prepiskom putem interneta, odnosno tekstualnim porukama korišćenjem mobilnih telefona. Vanredno stanje i restriktivne mere ne smeju da budu opravdanje državi za zanemarivanje zaštite prava na život bez nasilja, već moraju da pronađu adekvatne mehanizme da za pružanje podrške i zaštite svim ženama koje se suočavaju sa ovakvim problemima. Takođe, položaj žena nije otežan samo zbog toga što ih aktuelna pandemija čini ranjivijim po pitanju nasilja u porodi. Nesporna je činjenica da žene češće rade na slabo plaćenim poslovima i u  neformalnom sektoru, kao i da mere izolacije ženama uglavnom nameću dodatne obaveze u vidu brige o bolesnicima, starijim osobama i deci, na šta je u svom obraćanju ukazala Mišel Bašele, visoka komesarka za ljudska prava UN.

Prvi set preporuka UN-a, koji uključuje stavljanje finansija u službu ljudskih prava, objektivno i pravovremeno informisanje, suzbijanje ksenofobije, obezbeđivanje dovoljnih količina vode, zaštitu osoba sa invaliditetom i pravo na adekvatno stanovanje možete pročitati ovde.


Dodatak, 13. april 2020. godine

U dokumentu „Da niko ne bude izostavljen“ – u reagovanju na COVID-19, ne zaboravite na svoje obaveze, ekspert UN poručuje državama, Specijalni izvestilac UN za pravo na razvoj Saad Alfarargi apelovao je na Vlade zemalja članica da u proces usvajanja mera o prevazilaženju krize uključe i predstavnike ranjivih grupa kako bi se prevazišle strukturne nejednakosti, pre svega ukazujući na naročito težak položaj žena, manjina, ljudi iz ruralnih sredina, migrante i interno raseljena lica. Apel možete preuzeti ovde.

U obraćanju Mišel Bašele, visoke komesarke UN za ljudska prava, navodi se da osim mera koje su usmerene na poboljšanje položaja ranjivih grupa, države će biti primorane da usvoje i mere za prevazilaženje posledica koje ostanu nakon epidemije korona virusa. Kako bi reagovale na adekvatan način, vlasti bi trebalo da što pre počnu sa prikupljanjem podataka o efektima krize, kao i sa razvrstavanjem dobijenih podataka po rodu, starosti, invaliditetu, dohotku, rasi i etničkoj pripadnosti. To bi omogućilo objektivno sagledavanje posledica, kao i definisanje polja u kojima je potrebno uložiti pojačani napor za saniranje posledica i prevazilaženje nejednakosti. Kako bi ovi procesi bili adekvatno sprovedeni, preporučuje se da kako u toku trajanja pandemije, tako i po njenom okončanju, u definisanju problema i pronalaženju rešenja aktivnu ulogu dobiju nezavisne institucije za zaštitu ljudskih prava, ali i oragnizacije civilnog društva koje se bave tim pitanjem. Dokument možete preuzeti ovde.