31 Mar SAVRŠENI PROJEKAT ILI SAVRŠENA PLJAČKA (3. DEO)
Beograd, 30. mart 2022. godine
Piše: Ivana Petrović, glavna i odgovorna urednica City Smart Media, projektna menadžerka i aktivistkinja
Uvod: Kroz serijal tekstova pod nazivom „Savršeni projekat ili savršena pljačka“, osvetljavamo mehanizam brojnih nepravilnosti i zloupotreba novca građana Niša kroz Konkurs za sufinansiranje projekata za ostvarivanje javnog interesa u oblasti javnog informisanja na teritoriji grada Niša, od samog uvođenja projektnog sufinansiranja kroz set medijskih zakona 2014. pa do danas.
U totalu oko 521,235,000 dinara građanskih para je za 7 godina gotovo kompletno završilo u džepovima svega nekoliko vlasnika medija u Nišu. Onih bliskih režimu ili onih koji su i sami deo režima. Preračunato u evre – blizu neverovatnih 4,5 miliona evra.
U prvom i drugom delu serijala obrađeni su događaji koji su prethodili donošenju seta medijskih zakona koji su značili povlačenje države iz vlasništva u medijima, ali i uspostavljanje projektnog sufinansiranja medija. Kako su protekli prvi konkursi – kako je novac raspoređen i koje su ih kontraverze pratile. Ko se među prvima ušančio, kako su se televizije privatizovale, kako se nastajale nove, i kako su se uzdizala medijska carstva Vidosava Radomirovića, Bratislava Gašića, Slađane Ostojić i Zvezdana Milovanovića.
— Treći deo —
UPRAVNI SUD KAO JALOVA BORBA I PIROVA POBEDA
Svakako je bilo jasno da će čitava priča oko konkursa za javno informisanje građana Niša, u godinama koje slede dobiti sasvim nove obrte. I da će biti sve gori i po javni interes i po medije koji su se usudili da se suprostave bezakonju.
Nažalost, činjenica je da su samo dva medija iz Niša bila sve vreme spremna na to, Južne vesti i City radio. Ostali su ćutali pognute glave, nadajući se mrvicama kolača koje preostanu od „krupnih igrača“. Udruženja su, zatečena razvojem situacije, slegala ramenima ili izdavala saopštenja, Ministarstvo kulture se ograđivalo od svega i proglašavalo nenadležnim za nadzor sprovođenja Zakona u oblasti projektnog sufinansiranja.
Da bi nekako postigli da se čuje o svemu što se zapravo nije događalo samo u Nišu, već bukvalno u svim lokalnim samoupravama u zemlji, City radio će iskoristiti zakonsku mogućnost kojom je zabranjena diskriminacija medija na osnovu mesta registracije i poslaće čitav niz odličnih projekata na konkurse u preko 20 lokalnih samouprava širom Srbije – ne da budu prihvaćeni već da budu odbijeni. A, mogli su biti odbijeni samo ako se prekrši Zakon. To se u 100% slučajeva i dogodilo. Brojne navodno stručne komisije od Zaječara do Vladimirovaca, od Knjaževca, Leskovca do Šida i Pirota odbijale su te odlično napisane projekte u javnom interesu praktično nesposobne da obrazlože zašto ih odbijaju. Nakon odbijanja, potraživali su dokumentaciju i pokretali sudske sporove pred Upravnim sudom, što je zapravo jedina zakonska mogućnost. Prva suđenja su i za sam Upravni sud bila novina. Jedna za drugom stizale su presude u korist City radija, nakon kojih, iako je utvrđeno da je došlo do različitih nepravilnosti u postupku odlučivanja, nije moglo da se uradi baš ništa. Opštinama i gradovima je nalagano da plate sudske troškove i to je to. Razlog tome leži u anomaliji koja dozvoljava da onog trenutka kada organ koji je raspisao konkurs potpiše Rešenje o raspodeli ono postaje izvršno i ma šta se dogodilo nakon toga ne postoji mehanizam koji može da ih natera da Konkurs ma kako nezakonit bio ponište a sredstva nezakonito dodeljena vrate u budžet.
Sudski troškovi koji im se naplaćuju ionako,apsurdno, ponovo idu iz džepa građana.
Svesni su bili na City radiju da će istrpeti gnev i odmazdu zbog toga što su radili. I da će biti potpuna. Nisu, međutim, bili svesni da će se gnevu „režimskih“ perjanika pridružiti i brojni nekadašnji prijatelji iz RAB Srbija, koji će postati omiljeni dekor svih komisija i kombinatorika. Omiljen tihi partner udogovorenoj raspodali sve masnijeg plena.
Upravo ta anomalija će dozvoliti da se nakon 2017., kada preko noći stvorene „gongo“ medijske organizacije i udruženja proslave treći rođendan, krene nezaustavljiv juriš na novac građana, bez straha od posledica ili kazne.
SA NAMA SI ILI SI PROTIV NAS
Iznenađeni upornošću manjinske grupe medija u Nišu da isteruje mak na konac, „perjanici“ u Nišu se za naredni konkurs 2017. bolje organizuju, zbijaju redove. U nišku komisiju bivaju izabrani: Zoran Veličković Zuja, na predlog Društva novinara Niša, Budimir Ničić na predlog UNS-a, Vladimir Veljković Caja direktor RTV Pirot u svojstvu nezavisnog stručnjaka, Ferenc Berček na predlog sada već nezaobilaznog RAB-a i Dušan Stojanović, dopisnik „Večernjih novosti“ po drugi put takođe kao nezavisni stručnjak. (https://www.gu.ni.rs/wp-content/uploads/Re%C5%A1enje-o-imenovanu-%C4%8Dlanova-stru%C4%8Dne-komisije-2017.pdf ). Te 2017.godine deljeno je 20,5 miliona dinara.
Taj konkurs je bio još zanimljiviji nego prethodni a razloga je za to mnogo.
U to vreme Zoran Zuja Veličković vlasnik RTV Vranje i RTV Bujanovac je već predsednik fantomskog PROUNS-a, a njegova zamenica i prva potpredsednica je Slađana Ostojić, glodurka i direktorka Gašićeve Zona Plus televizije i suvlasnica NTV-a zajedno sa Vidosavom Radomirovićem. Njena zamenica Danijela Ivanković je već izabrana za novu predsednicu Društva novinara Niša, koje preko noći odlučuje da postane regionalno udruženje, u koje se, kako se sumnja učlanjuju i novinari iz Vranja upravo sa televizija kojima je Veličković vlasnik. Vladimir Veljković je član Izvršnog odbora PROUNS-a i direktor je RTV Pirot jedne u nizu koju je privatizovao misteriozni Radoica Milosavljević, a za kog se pak, smatra da je samo marioneta iza koje se nalazi zapravo Bratislav Gašić. Da stvar bude zanimljivija sve tri televizije su ujedno i članice Nove mreže Srbije, sa koje se sve češće navodno slučajno biraju članovi komisija širom Srbije. Ferenc Berček vlasnik Naxi Activ radija je zamenik predsednice RAB Srbija Maje Rakovic, vlasnice Naxi mreže. Dušan Stojanović, to već nije nikakva tajna, je lobista Vitka Radomirovića. Jedini član komisije koji nije ni na koji način povezan sa ostalima jeste Budimir Ničić, i to će se za razotkrivanje nezakonitosti pokazati kao ključno važno.
Te godine Vidosav Radomirović nema pravo učešća projektima svojih medija (TV, radija i portala Belle Amie i Narodnih novina) jer je sa svakim pojedinačno prešao prag dozvoljene de minimis državne pomoći na prethodna dva konkursa. Može da konkuriše, što i čini, projektom Niške televizije, koju ortački poseduje sa Slađanom Ostojić. Ali to njegovim apetitima nije dovoljno te se tako na ovom konkursu pojavljuju: Danijela Vuković, PR Agencija za proizvodnju kinematografskih dela, audiovizuelnih proizvoda i televizijskog programa „Deni video“ Niš, Ana Milenković Rakić PR Agencija za proizvodnju kinematografskih dela ,audiovizuelnih proizvoda i televizijskog programa „Angel production“, Aleksandar Ranđelović PR Agencija za proizvodnju kinematografskih dela, audiovizuelnih proizvoda i televizijskog programa “Sale production“ i kao vrhunac bezobrazluka Vidosav Radomirović, PR Agencija za izdavačku delatnost „Narodne novine plus“, Medij Narodne novine plus. Ta poslednja u nizu Agencija registrovana je u APR-u na sam dan raspisivanja Konkursa.
Da pojasnimo, Danijela Vuković je šefica računovodstva Belle Amie teleevizije, Ana Milenković Rakić je voditeljka jutarnjeg programa na istoj televiziji, Aleksandar Ranđelović je snimatelj iste televizije a sve tri agencije su otvorene istog dana. Komisija preglasavanjem 4: 1 (Budimir Ničić glasa protiv) dodeljuje identičan iznos od po 1,1 milion dinara svim tim agencijama iako je izvesno da su one samo način da se izvrgne ruglu pravilo de minimisa.
Poseban skandal predstavlja odluka da se nepostojećem dnevnom listu „Narodne novine plus“ dodeli 1,5 miliona dinara kao jedinom dnevnom listu južno od Beograda,što je apsolutno netačno jer „Narodne novine plus“ zapravo ne postoje, i nisu nikakav dnevni list već podlistak koji je u „Narodnim novinama“ a koje nisu mogle da učestvuju na Konkursu izašao svega dva puta – 4. avgusta 2017. i 26. oktobra.
To međutim, nije smetalo Vidosavu Radomiroviću da sprovede u delo, verovatno prema njegovom uverenju savršenu prevaru u dosluhu sa instruiranom komisijom i lokalnom samoupravom. Kako bi stvar bila pred zakonom ispeglana, i kako bi mogao da pravda projekat, Radomirović će zaposlenima u pravim „Narodnim novinama“ podeliti „sporazumne“ otkaze 5. oktobra 2017. a sa njima sklopiti nove Ugovore o radu na određeno vreme 6.oktobra na fantomsku agenciju „Narodne novine plus“ i na bruto iznos od 30.000 dinara za honorare.
I to nije sve. Četiri člana komisije će se lako dogovoriti i da podrže projekat Kopernikus televizije u vlasništvu poverenika Srpske napredne stranke Zvezdana Milovanovića sa 2,5 miliona iako je njim bilo predviđeno finansiranje već postojećih sadržaja što je Pravilnikom nedozvoljeno. Podržaće najvećim pojedinačnim iznosom od 3,4 miliona i projekat Gašićeve TV Zona Plus a dodeliće im i 400.00 za projekat istoimenog portala.
Podržaće ova udružena komisija i projekat portala BUM 018 u vlaništvu Nikole Panića, člana RAB Srbija, poverenika za informisanje GO Srpske napredne stranke na Paliluli, sa 450.000 iako su obavešteni da je on bar dva puta opomenut pred Savetom za štampu zbog kršenja Etičkog kodeksa.
Značajna sredstva od 800.000 dobiće i Miodrag Miljković za projekat NVO Vetrenjača. On je zanimljiv zato što je pored toga što je član IO Društva novinara Niša, ujedno i član UO PROUNS-a a zbog učešća u nečasnim nameštanjima konkursa našao se pred Sudom časti NUNS-a, zbog čega je i istupio iz članstva.
Posebnu zanimljivost Konkursa 2017. u Nišu predstavlja i to što je Ferenc Berček koga je RAB predložio za komisiju višestruko vezan za bar 2 učesnika konkursa kojima je dodeljen novac. Ovaj vlasnik NAXI Active radija je zamenik predsednice RAB-a Maje Rakovic. Ona je pored toga i vlasnica NAXI Mreže a njena kći je vlasnica Radio Talasa ( turbo folk radija koji emituje kao Radio IN) kome je dodeljeno 900.000 dinara zajedno sa suprugom Maria Radojkovića, vlasnika NAXI BANKER radija i potpredsednika RAB-a kome je takođe dodeljen novac u iznosu od 600.000. Kada se tome doda i iznos dodeljen Nikoli Paniću i BUM018 radiju koji je deo RAB-a ali i blizak SNS, od 450.000 – i na ovom konkursu RAB je „osvojio“ 10% sredstava za kooperativnost u nameštanju konkursa.
Čak 17,55 miliona će ova komisija dodeliti medijima u vlasništvu Radomirović, Ostojićka, Gašić, Milovanović, Panić, bliskih SNS i onima koji su deo RAB Srbija – Radojković i Rakovic. Izraženo u procentima 85,36%.
U nastavku serijala ćemo pokazati kako šema zapravo funkcioniše.
ZUJA MAJI, MAJA CAJI, CAJA ZUJI
Kao što smo na samom početku naglasili, ključni čovek cele operacije je Zoran Zuja Veličković. Šema je zapravo vidljiva sa Meseca. Ko hoće, želi i sme da je vidi. I svodi se na onu izreku da je đavo pobedio onda kada je sve ubedio da ne postoji.
Sa jedne strane se nalaze nezajažljivi vlasnici medija dobro umreženi sa vladajućom strankom. To i ne kriju a i kako bi kada u izbornoj godini nalik ovoj na sva 4 kanala niških televizija u istom trenutku ide uživo prenos mitinga recimo iz Trstenika. A i kako bi, kad predsednik svih građana Srbije pred punim Oficirskim domom zbija pošalice sa Don Vitkom, tvrdeći da je auto put napravljen samo zbog njega da ne lomi kola do Bugarske. A i kako bi kada se zna da je nekada na zidu jedne televizije kada je to bilo poželjno stajala slika vlasnika sa kumom Šutanovcem, da bi je zamenio grupni portret sa Predsednikom.
Sva GONGO medijska udruženja koja smo ne tako davno zvali fantomskim, u stvari nisu udruženja, već jedno udruženje, jer su svi članovi svih njih jedni isti ljudi, sa istih medija. Otuda ta bedastoća da se lokalno udruženje novinara sa predznakom „Niša“ pretvara u nekakvo regionalno. Kako opravdati šta će Vranjanci u njemu. Da slave Novu godinu, šta li je? Ta stoglava aždaja, čija se jedna glava zove DNN, druga PROUNS, treća Nova mreža Srbije, COMNET,nekakvo Udruženje sportskih ribolovaca, pčelara, veverica, ne može se sve to ni pohvatati, služi samo tome da svaki put jednog istog čoveka predloži neko drugi.
Od 2016. takvih „udruženja“ je niklo na desetine. Uvidom u APR vidi se da je u tom periodu registrovano: Društvo novinara Beograda (na čelu je Goran Lalić, vlasnik prorežimskog portala Srbija Danas), Udruženje sportskih novinara Obrenovca (Strahinja Kolašinac, član Nadzornog odbora JP SKC), Strukovna asocijacija novinara Srbije (Dejan Tasić, Bujanovac) i mnoga druga, dok je takođe primetno da je u mnogim drugim udruženjima registrovanim ranije (2012-2013) došlo do personalnih promena u rukovodstvu upravo u vreme kada su konkursi krenuli da se raspisuju. Članovi komisija koji dolaze iz nekih od njih se takođe često pominju u Beloj knjizi projektnog sufinansiranja koju je napravio NUNS kao što je na primer Udruženje sportskih novinara za Grad Čačak čiji čelni čovek je bio predsednik komisije u tom gradu a na koji način, o tome je pisao čačanski Ozon Pres: https://www.ozonpress.net/hronika/drug-clan/
Na primeru Niša stvar je kristalno jasna.
Zorana Veličkovića prvi put je predložilo Društvo novinara Niša, drugi put PROUNS, treći put se predložio sam kao nezavisni „stručnjak“. Vladimir Veljković takođe. Dušan Stojanović takođe, Aleksandar Simić je jednom bio kandidat Društva novinara Niša a drugi put se pojavio kao nezavisni stručnjak. Kad shvate da su preterali i da je možda sumnjivo ili se digne galama – predlože nekog drugog iz iste ekipe. U slučaju Niša, večitog Zuju je, gle čuda, zamenila Ljubica Džonov, glavna i odgovorna urednica RTV Vranje, čiji je on vlasnik.
U Vranju se dešava isto. Samo što tamo ista ta „udruženja“ predlažu Danijelu Ivanković, Slađanu Ostojić, Miodraga Miljkovića, njegovog sina Dušana, Nikolu Panića. A tamo se glasne i Nova mreža Srbije koja predloži nekog kandidata, do sada nekoliko puta Đorđa Kovačevića za kog se slučajno ustanovi da on pripada i PROUNS-u.
U Pirotu se događa isto, u Bujanovcu se događa isto, u Vojvodini se događa isto, u čitavoj Srbiji se događa isto. U Ministarstvu kulture se poslednjih nekoliko godina, nažalost, događa isto.
U čitavoj priči tihi partner koji im, na šta su i računali navodno daje legitimitet jeste RAB Srbija. Za milion – dva, pogođenih za par članica RAB-a, članovi komisije iz ovog udruženja potpisaće šta god da se na sto spusti. Zato i ne čudi što ih ima u svim Belim knjigama projektnog sufinansiranja.
Na taj način se stvara sistem potpuno zatvorenih sudova, gde se kao u Ringe-Ringe – Raja ova odabrana ekipa vrti u krug ali se ne igra sama sa sobom već sa novcem koji pripada svima nama. Da bismo razumeli koliko je strašno sve to, ponovićemo. Samo u Nišu 4, 5 MILIONA EVRA se slilo u džepove jedne iste malobrojne perjaničke ekipe za samo 7 godina.
Zuja je lukav, zna da sve što je tajno mora jednom da postane javno. Otuda i njegov prošlogodišnji manevar i pokušaj da kroz masovno po korejanskom modelu učlanjenje svog članstva namesti izbore u UNS-u i praktično nađe još jedan kanal kroz koji će ubacivati svoje prerušene ljude u komisije. A i da zadovolji sujetu. Jer, reprezentativnost za kojom uprkos svoj moći žudi – nema. Nikako da nauči lekciju da je za nju potrebno više od knjižice ili članske karte.
Naivno je ipak verovati da je sve to što se dešava autonomno i da se ta ekipa razmahala sama od sebe. Slučajno je da samo njih biraju u komisije a ljude iz reprezentativnih udruženja ne, baš uvek i baš svuda? Možda – u crtanom filmu. Ovo sve više podseća na uzvik iz jednog partizanskog filma: Ni zrno žita, okupatorima preko Lima!
I tu nastaje glavni problem. I tu se suočavamo sa najvećim užasom. Jer, sve njih zapravo u te komisije imenuju organi lokalnih ili republičke vlasti. Kako i po kom kriterijumu? Za 7 godina na to pitanje nismo dobili odgovor, a jasno je da je slučajnosti tu nema.
Dovoljno je loše i da se ekonomski povezane grupe na nameštenim konkursima bogate. Poražavajuće je ako to čine u ime ili za račun vlasti.
KO JE KO U PROUNSU:
Iz podataka sa sajta Prounsa, saznajemo da su izvesno članovi Prounsa i više puta u ovom tekstu spominjani Miodrag Miljković, kao i Danijela Ivanković, zamenica Slađane Ostojić u Gašićevoj Zona Plus TV i aktuelna predsednica Društva novinara Niša. Takođe saznajemo da su članovi nadzornog odbora Prouns: Simon Simonović iz TV Most u Prokuplju, Dušan Miljković (sin Miodraga Miljkovića) te Romana Karajović sa TV Plus iz Kruševca.
Inače je zanimljivo da je PROUNS prvobitno bio registrovan na Resavsku 28 u Beogradu da bi nakon osnivačke skupštine bio prebačen na adresu u Nišu Ulica Palih boraca br.16, sprat 2, stan 29. Sa sajta saznajemo i da ovo udruženje nastupa u koaliciji sa SINOS-om.
KO JE KO U DRUŠTVU NOVINARA NIŠA?
Nadzorni odbor Društva novinara Niša čine Petar Vujović iz TV Zona Plus, Dejan Kostić, nekdašnji predsednik DNN, i Dušan Miljković, produkcija Naisa, inače sin Miodraga Miljkovića.
Ono što je posebno zanimljivo a o čemu svedoče i tekstovi o toj Skupštini Društva novinara Niša kada je Ivankovićka izabrana za predsednicu jeste to da je svuda istaknuto da su skupštini prisustvovali novinari iz Vranja i Pirota. Iako nam Zoran Veličković nije odgovorio da li je tačno da su kolektivno svi radnici njegovih medija učlanjeni u Društvo novinara Niša, niti nam je to odgovorio direktor TV Pirot Vladimir Veljković (i jedan i drugi višestruko imenovani u komisiju) posle prošlogodišnjeg pokušaja preuzimanja UNS-a na sličan način prilično je jasno da se upravo to dogodilo.
— NASTAVIĆE SE —
Analizu sačinila Ivana Petrović, glavna i odgovorna urednica City Smart Media, projektna menadžerka i aktivistkinja.
#OtvorenoOKonkursima