U SUSRET NOVOM ZAKONU O VOLONTIRANJU

Beograd, 5. decembar 2019. godine

Decenija propuštenih prilika

Izveštaj Svetskog Indeksa Davanja za 2019. godinu rangirao je Srbiju na 122. od 125 mesta na listi zemalja prema broju realizovanih volonterskih sati na nivou ukupne populacije.[1], Prema ovim podacima, samo 6% stanovništva Srbije doprinosi svojim zajednicama i društvu kroz volontiranje. Sa druge strane, godišnji izveštaji o napretku Srbije u pregovaračkom procesu sa Evropskom unijom, u delu koji se tiče stanja civilnog društva, regulativu u oblasti volontiranja, ocenjuju slabom i neusaglašenom sa najboljim evropskim praksama u ovoj oblasti[2]. U maju 2020. godine, biće tačno 10 godina od usvajanja Zakona o volontiranju[3] i to nakon 6 godina zagovaračkih aktivnosti i nekoliko inicijativa pokrenutih od strane civilnog društva. Iako je cilj bio zajednički, različiti pristupi regulisanju volontiranja, koje su zagovarali sa jedne strane nadležno ministarstvo, a sa druge strane civilno društvo, kao i nedostatak volje da se postigne konsenzus o ključnim pitanjima, doveli su do usvajanja zakona kome se može osporiti svrha.

Još tokom javne rasprave o ovom zakonu, veliki broj volonterskih organizacija je isticao da će predložena rešenja uvesti neopravdano visoke administrativne obaveze (i prateće troškove) za organizatore volontiranja, kao i da postoje indikacije da će i poslodavci zloupotrebljavati Zakon da bi angažovali mlade, obrazovane ljude kao volontere, umesto da ih zaposle.

Većina organizacija civilnog društva (OCD) koje su inicirale usvajanje Zakona o volontiranju, se duže od 9 godina zalaže za njegovu izmenu ili usvajanje novog. Građanske inicijative su, kao i više drugih organizacija civilnog društva, od usvajanja i početka primene zakona, iskazivale svoje nezadovoljstvo ne samo konkretnim rešenjima, već i konceptom od koga je zakonodavac pošao, tretirajući volontiranje ne kao društvenu vrednost, već kao besplatan rad, uz dodatno prenormiranje, koje je volontiranje svelo na administrativni proces. Od tada smo u više navrata, zajedno sa koleginicama i kolegama, pre svega iz omladinskog sektora, pokušavali da iniciramo nove konsultacije sa nadležnim ministarstvom , jer se u praksi desilo upravo ono što smo pre usvajanja zakona i predvideli.

Celu analizu možete preuzeti u nastavku.

[1]https://www.cafonline.org/docs/default-source/about-us-publications/caf_wgi_10th_edition_report_2712a_web_101019.pdf

[2]http://www.mei.gov.rs/upload/documents/eu_dokumenta/godisnji_izvestaji_ek_o_napretku/izvestaj_ek_srbija_2016.pdf  kao i http://www.mei.gov.rs/upload/documents/eu_dokumenta/godisnji_izvestaji_ek_o_napretku/godinji_izvestaj_15_final.pdf

[3]Sl. glasnik RS, br. 36/2010